Izomerija 1.1

Ruko moja što manita pišeš,
zastan' momenat i posveti se
ne sad poput sveca i to
već trun časka posveti svemu.(aaAaAAaaaargh!!!) -> POEZIJA NAPOKON!!! -> svijetu o priznaj me, O me, o...

Grad u kojem živiš
prolazi ti kroz prste
simbiota il saprofit
preporučene vrste
ti pavijane što buljiš
u krovove stare grada mog

Oj Zagrebe moj
metno bi te na kraj reda ->( odma iza Vrlike)
al rima ti nije sklona,
gradu zvukova,
Zvukova, bez ritma
Moj grade
Moj Zagrebe

i dođe Manda te zagrebe
Manda minđu grebe na mahali
mandu ševac zaprosijo svaki
usto ban i reko
jebo konja vozim kawasaki

Kako b' život bijo lakši
da me primlo u elektru
kad sam imo dvacetpet

da je u me bilo žice
ni dišpeta neb'lo odmet
da sam avaj, popravljo tramvaj

al meni su ruke kratke
žicu njma vezat neću
nehtjedoh ja bit čovikom, čovikom od alatke

ETO ti sad,e a šta b' falilo
šaraf ovdje, vijak tamo
oj komada gledaj samo-> Nu! Vidiš li?

San me mori
zaspat neću
princip navik imam jedan

Kad me jutrom,
budiš nogom
bez obzira što si sudac
za mene si ti bijedan

studen mi kosti probi
moju dušu vjetar goni
kapa mi sa glave pada
kuće nemam da se ruši
strah ne poznam, on me ostavi
ostavi da spavam na hladnoći.

nemoć, bijes, milost,
apatija,
amjlija, ponos, crte lica
osmijeh.

krug, trokut, mrkva,
cigara
gusjenica, cvijet, leptir,
ćuza.

Sa pasa na kantun
vrviću doli svit
od mora ka men'
svitlija moj Split

E Splite, gradu moj na rivi
ća je biva velik
kad ga niko pita
oš dioklecijan pa da dalje ne nabrajam

Sitim se tebe
kad vrimenu triba poć
aj poj doma
E kad bi m' se dalo

Misleć o spalati
vrimena je malo
misleć o mladosti
vrime nam je stalo

Kada gledaš smrt u oči,
onda ona na te skoči,
ona livo a ja desno,
ona desno a ja livo,
ona pravo a ja krivo.

prorok Nemadija prilikom pada u lavlju jazbinu (što je ujedno i prvi zapis malverzacije nekretninama)

Frajeru pazi da ne iđeš
sitan podno sunca
pusti da te u podne
sunce zalipi ka mačku

i na špagi
mjesto u praš
odi sav u sunce